Postoji nekoliko jela koja se smatraju klasicima u kuhinji i za koje se smatra da bi ih svaka domaćica/kuharica trebala znati napraviti, a jedno od takvih jela zasigurno jesarma – kraljica zimskog obiteljskog stola. Ja sam dugo dugo bila mišljenja kako pravu i jedinu dobru sarmu zna napraviti samo moja baka i da toj sarmi nema ravne pa se stoga nisam niti potrudila napraviti ju sama. Sve do prošle godine kada sam odlučila razbiti taj mit o sarmi i sama napraviti jednu, jednaku finu kao što je to sarma moje bake. Neću lagati – prvi je pokušaj bio katastrofa! Sarme su mi bile kao nekakvo plutajuće kamenje u prozirnoj juhi koje se pritom još odmatalo iz kupusa i izgledalo Bože me sačuvaj. Recept sam naravno tražila od svoje bake, a njezini recepti idu otprilike ovako: “…pa uzmeš mesa onako da ga bude dosta, pa onda na to šaku-dvije riže, malo luka i jaje i to sve promiješaš i zamotaš” Pa sad vi napravite dobru sarmu?! Nisam se dala pokolebati i te sam zime sarmu radila toliko često da su me moji doma zamolili da ih više ne teroriziram sarmama i kiselim kupusom i da ‘nema veze ako ne znam napravit sarmu’, i da ‘ne mogu svi biti u svemu jednako dobri’… i slično….sve dok konačno sarma nije ispala dovoljno dobro. Ne kažem da mi sarme svaki put ispadnu idealno – i danas mi se dogodi da budu možda malkice pretvrde ili da mi nisu dovoljno kisele ili začinjene, ali to je manje bitno i ponekad to doista ovisi o mojem raspoloženju u kuhinji. A ni odabir kiselog kupusa i vrste mesa nije zanemariv. Dakle, za sve vas kolebljive – sarma se može naučiti napraviti čak i ako niste mama ili baka .
Sve je u metodi pokušaja i pogrešaka (a ni dobar recept nije na odmet).
Sve je u metodi pokušaja i pogrešaka (a ni dobar recept nije na odmet).
Sarmu danas obožavam raditi a i jesti iz više razloga: kao prvo, ukusna je i volim taj spoj kiselog kupusa i mljevenog mesa, a kao drugo sarma se uvijek kuha u većoj količini pa je tako osiguran ručak za nekoliko dana. Puno je recepata za razne sarme (od jako jušnih do zapečenih) a vjerujem da svaka kuharica ima neki baš svoj recept po kojem ju priprema. Ovo je recept za sarmu na kakvu sam ja najviše navikla i kakvu najčešće spremam – sa puno umaka i tekućine i mi je doma uvijek jedemo žlicom kao jušno jelo uz krumpir pire. Živjela sarma!
Sarma
Potrebno:
- glavica kiselog kupusa
- 1 kg mljevenog mesa
- 1 luk
- vegeta, sol, papar u zrnu, lovorov list
- žličica mljevene crvene paprike
- šalica riže (na ovu količinu mesa to su doslovce 3 šake riže)
- 1 jaje
- komadić suhog mesa
- češanj češnjaka, 2 žličice mljevene crvene paprike, 3 žlice brašna = za zapršku
Priprema:
- Sredinu glavice kupusa izdubiti nožem kako bi se listovi mogli lakše odvajati. Ako je kupus jako kiseo potrebno je list po list isprati pod mlazom vode.
- Rukom umijesiti kompaktnu masu od mesa, riže, začina i jaja.
- Uzimati dio po dio mesa, oblikovati rukama valjčiće i umotavati u list po list kupusa.
- Sarmice slagati u dublji lonac jednu do druge. Prekriti sve sa nekoliko preostalih listova kupusa, posipati paprom u zrnu, zaliti vodom da sve bude prekriveno, dodati lovorov list i suho meso pa poklopljeno kuhati na laganoj vatri oko 2 sata. Sarmu povremeno samo prodrmati kako ne bi zagorila. Nikako ne miješati kuhačom!
- Pod kraj kuhanja doliti zapršku i prokuhati 10-tak minuta.
- Zaprška = na zagrijano ulje (5-6 žlica) dodati nasjeckan češnjak i crvenu mljevenu papriku a odmah potom i brašno, promiješati i uz miješanje dolijevati vode (oko 3 dl) dok ne postane posve tekuće. Pjenjačom miješati dok ne prokuha i dok se ne počne zgušnjavati.
Dobar tek uz sarmu Vam svima želim!
Primjedbe
Objavi komentar